Holiday house – Lučišća, Island Hvar

My holiday house in bay Lučišća (panorama) – island Hvar.

Uvala Lučišća

Pogled sa ceste

Uvala Lučišća

Pogled sa punte

Uvala Lučišća je krajem 16. stoljeća bila u vlasništvu stare plemićke hvarske obitelji  Grifić. Cijelo manje plemićke obitelji Grifić, uključujući i uvalu Lučišće, naslijedila je plemićka hvarska obitelj Bertučević. Jerolim Bertučević (oko 1500 — 1554 ) živio je u doba Hanibala Lucića i Petra  Hektorovića. Bio je veoma učen,  a zvali su ga “Atticus”, književnik, “rector scholarum” sudac. Petar Hektorović mu je posvetio svoje “Ribanje i ribarsko prigovaranje”.
Sin Jerolima Bertučevića, Hortenzije Bertučević (oko 1516 – 1600.) bio je pjesnik (“Pjesma u čast Brna Knerutića”),  kamerlengo, sudac. Hortenzije je jednom prilikom  pronevjerio novac hvarske komune. Vjerojatno je to bilo “slabo djelo” zbog  kojeg se u Brusju pričalo da se zavjetovao sagraditi crkvicu u uvali Osibova kod Milne na Braču i u uvali Lučišća kod Brusja na otoku Hvaru. Radi te pronevjere je bio prognan iz Hvara, a skoro sva imanja mu je zaplijenila država. Posjed Lučišća ženidbom je došao iz obitelji Bertučević u posjed hvarske plemićke obitelji Frane Jakša  pok Niikole. Hortenzije Bertučević je oporukom od 19. srpnja 1651. godine naredio svojim nasljednicima da što je moguće prije podignu kapelu. Frane Jakša pok Nikole, hvarski plemić, ispunjava želju iz oporuke Hortenzija. Zato šalje molbu hvarskom biskupu Rajmundu , koji je odobrio gradnju crkvice (molba se nalazi u Kaptolskom arhivu). Pretpostavlja se da je crkvica u Lućišćima bila gotova 1633. god,
Frano Jakša obvezao se snabdijevati crkvicu svime što je potrebno. Crkvica je sagrađena da se sjete Hortenzija Bertučevića, njegove brige i njegova milosrđa, kao i za potrebe težaka i ribara, da imaju misu u svečane dane, pogotovo za ljetnog ribolova i jematve. Oko 1820. god. obitelj Jakša je morala dati Lučišća hvarskom kaptolu radi dugova i nepokrivenih mjenica. Oko 1850. god. je uvalu od Kaptola. uzela u zakup obitelj Barbarić iz Brusja i obvezala se da će voditi brigu o crkvici. Težaci koji su obrađivali zemlju u Lučišćima bili su uvijek Brušani. Krajem XIX stoljeća uvalu su kupili od Barbarića obitelji Jeličić, Miličić i Zoranić, čiji nasljednici su i danas vlasnici pojedinih zemljišta i kuća u  uvali. Kuće u uvali Lučišća služile su za prešanje grožđa i držanje vina.
Petar Hektorović (1487.-1572.) napisao je ” Ribanye  i ribarscho prigovaranye i razliche stvari ine slozene Petretv Hetorovichiu Hvaraninv” (In Venezia apresso Gianfrancesco Camotio MDLVIII). Tu u knjizi opisuje trodnevno ribarenje i uživanje po moru sa dva ribara – Paskoja i Nikole. Ribanje je napisano 1555. god i to u svojoj 70.godini (G. Novak  – H -149), a  štampano 1558. u Veneziji. Crkvica tada. još nije bila sagrađena.Knjigu je posvetio : Gospodinu Hieronimv  Bertucevichiv, , vitezu poštovanom za miloscchiv  i za razgovor scaglie”
Tijekom ribanja posjetili su i uvalu Lučišća gdje je boravio Hieronim Bertućević i uvalu Nečujan na Šolti gdje je kod don Dujma Banistrilića boravio Splićanin Marko Marul (Marulić).
Današnja kuća u uvali Lučišća u vlasništvu obitelji  Miličić – Gargurić  je bila vila obitelji Bertučević.  Tu vilu Bertučević i lozu pred njom spominje Petar Hektorović u svom “Ribanju i ribarskom prigovaranju”.

Uvalu Lučićšća Petar Hektrorović je  opisao kao „…najlipju luku…“:

…….
Zatim dojidrismo s argutlom u ruku
Kako sami htismo u najlipju luku,
Gdino je bašćina ku sade i riju
Otca tere sina, vitezi obiju.
Došad, ugledasmo nepoznane gosti,
Na plav jim poslasmo svakih rib zadosti.
Ki viditi bihu razumna govora,
Naredno idihu s pokrovom odzgora.
Oni zahvališe cić dara lovnoga,
Ter se prem diliše put Grada Novoga.
I vaše težake lova nadilismo
I š njimi junake keto tu vidismo.
Rih ja: druzi mili, nač hitasmo ribe
Ča smo pozabili svi naše potribe?
Vrime je blagovat; ča se oblinismo?
Hodmo se počtovat, kakono želismo.
Taj čas potekoše ter oganj snitiše,
Variše i pekoše kako sami htiše.
Tuj se pokripismo na volju brez priše
I pismo i jismo koliko ki htiše,
Na onu tarpezu kamenu ka stoji
Gdino se vitezu takovu pristoji.
O kolke kon vode i sada postavi,
Toj svim ki dohode i sebi pripravi.
Pod sincom pri kući svi se veseleći,
Oni potičući, a ja sam sideći.
Paskoj nas ponudi, jer šćediti neće,
Reče: dobri ljudi, biste li što veće?
Hoćete l’ od mene oni prisnac veli,
Al turtu ku žene peku na padeli,
Al da vam jajnik tuj prinesem, recite!
Nu se svaki počtuj ter se veselite.
Vazmi svaki vaju, rih; barže ribari
Mišati ne haju s ribom marsne stvari?
Meni je ovoj dosti po nauku momu.
Nitkor vas ne prosti tomu ni ovomu.
Sve je toj pečeno ne da se povrati,
I na plav sneseno, ner da se potrati.
……